Krenućemo od štuke. Ta grabljivica je po pravilu vrlo proždrljiva i mada nasrće na izuzetno krupne ribe, ponekad tek nešto manje od nje same, varalicu zna često samo da dobro zagleda i isprati, čvrknuvši je tek vrhom gubice. Moje varaličarsko iskustvo govori da je u tom slučaju najčešće bila presudna boja varalice, što je grabljivicu učinilo izuzetno podozrivom. Rešenje je što brža zamena varalice, tačnije posezanje za varalicom sasvim suprotne boje. Pogrešno je i dalje uporno insistirati na istoj varalici, smatrajući da će se ubedljivijom tehnikom povlačenja sve to popraviti. A lepo piše u „Mepsovom“ vodiču: u jutarnjim časovima dati prednost plavim nijansama ili nikl-belo sa plavim tačkama, prugama i slično. U sate predvečerja se preporučuju varalice sa belom osnovom i crvenim šarama različitog oblika. Zatim sledi savet da se na blago zamućenoj vodi započinje klasičnim niklovanim (belim) varalicama, a ako izostane ulov, ili se primeti kako riba prati varalicu, ali je ne uzima, treba odmah posegnuti za veštačim varalicama boje bakra ili mesing žutim. Te se boje preporučuju i kada je vreme vedro, pogotovo oko podneva. U slučaju izuzetno prozirne vode preporuka je što tamnija varalica poput crno obojenog leptira sa žutim tačkama. Kod lova smuđa vibracija je bitnija od njene boje, a slično je i kod varaličarenja soma. Osunčanost vodenog ogledala, prozirnost vode, dubina i vrsta dna čine elemente koji se moraju sagledati kao celina. To će diktirati izbor varalice određenog dekora. Kod prosečne dubine (tri do četiri metra), na glinovitom dnu sa malo mulja, u zamućenoj vodi i po vedrom danu, najbolji izbor je džig crne boje. Na takvom terenu se smuđ može uloviti i na varalice druge boje, ali su udarci na džig znatno žešći, a varalica je kod ulovljenih primeraka znatno dublje progutana. Kada je voda nešto bistrija, dan vedar, dubina oko dva metra, a dno tvrdo, glineno, najbolje je koristiti varalice u nijansama peša (svetlo braon).