Do pre dvadesetak godina, Savsko jezero (Ada Ciganlija) bilo je jedan od najatraktivnijih ribolovnih terena na području našeg glavnog grada. Ribolovci srednjih godina i oni stariji još pamte velike šarane, kapitalne somove, krupne smuđeve i bucove, deverike lopatare i obilje sitnije bele ribe, lovljene na ovoj veštačkoj akumulaciji udaljenoj tek nekoliko kilometara od najstrožeg centra Beograda.
Međutim, kao što to obično biva, ono što je lepo – kratko traje. Postepenim uređenjem desne obale, koja je skoro celom dužinom pretvorena u plaže, nepovratno je izmenjen prirodni, divlji ambijent priobalja, ali i prirodno sklonište i mrestilište riba iz ovog jezera. Danas je sve na Savskom jezeru komercijalizovano i podređeno kupačima i posetiocima kafića načičkanih kraj vode.
RIBOLOVAČKI GETO. Od obale duge skoro devet kilometara, ribolovcima je danas na raspolaganju tek nekoliko stotina metara, unutar ograđenog prostora, na samom ulazu na Adu Ciganliju, sa 10 drvenih platformi namenjenih pecanju (na kojima može da se smesti po jedan dubinkaš ili najviše dva plovkaroša sa po jednim do dva štapa)...